kraj prijateljstva
Sjedeći za tipkovnicom, razmišljam o svemu što se sinoć dogodilo... Kako zabavna i bezobavezna večer sa prijateljima, poznanicima i novostečenim poznanicima završi sa željom probijanja najdebljeg zida vlastitom glavom...?
Razmišljam kako lako nestaju muško - ženska prijateljstva...izgleda vrlo lako, jer takva prijateljstva očito ne postoje...
Pokušajmo definirati muško - ženska prijateljstva! Takvo prijateljstvo bi trebalo biti bazirano samo na prijateljstvu, bez skrivnih želja za sexom, brijanjem ili ne daj Bože, nekom romantičnom dugotrajnom vezom.
A što ako se jedna od navedenih stvari dogodi između vas i prijatelja? I što ako nakon tog jednog lampusa, druga strana ne shvaća da je to bio trenutak slabosti ili jednostavno trenutak kada mozak nije radio u punom kapacitetu i da se takve stvari ne mogu i neće više dogoditi? Tada to "prijateljstvo" prestaje kao da nije nikada ni postojalo i nikada više nećete u toj osobi vidjeti prijatelja nego samo grešku koja se nije smjela dogoditi.
Proučimo i drugu moguću situaciju. Recimo da se neka od gore prije spomenutih stvari dogodi između dvoje prijatelja i da jedna i druga strana priznaje da je to bio trenutak slabosti, trenutak kada su kočnice popustile. Ali priznajete da vam se ta "greška" svidjela i ne žalite niti sekunde.
Da li je i to početak kraja jednog dugog i dragog prijateljstva??
Da li još uvijek postoje iskrena, klasična muško - ženska prijateljstva??
I kako nakon svega reći dragoj ti osobi kako smatraš sve što se dogodilo između vas neponovljivom greškom??
Kako reći da ti njega vidiš u sasvim drugom svijetlu i da još uvijek misliš na nekoga drugoga??
Kako službeno objaviti, ono što postaje očito, kraj jednog prijateljstva??
"zamijenimo ga boljim"
Konačno kad prijeđemo fazu u kojoj je On debil, kreten, konjina i slično...( a ova faza naravno slijedi onu beskrajnog plača i stalnog pitanja ZAŠTO!!) ... slijedi faza katarze...
U toj fazi, mi inteligentne prestajemo sa stalnim proispitavanjem i smišljanjem smiješnih načina kako da ga vratimo i odlučujemo okrenuti novi list u našem životu i to bez Njega...
Kao i u nekoj sapunici, nakon dugo vremena, spetljala sam se s Njim...ali kako to u sapunicama obično biva On je imao Nju... I kako su žene emotivne, a ja pogotovo, nakon nekog vremena ja sam željela više i bila sam spremna učiniti sve kako bih polako ali sigurno iz cijele te igre izbacila Nju i konačno da sam ja jedina u njegovom životu...Ali na kraju, izbačena sam bila ja...
I ovo što slijedi je moja katarza ;
Odlučila sam da više nikada ne želim biti s nekim kome nisam ja na prvom mjestu. I ukoliko je On bio spreman Nju prevariti jednom, prevarit će ju i tko zna koji put. I da sam ja uspjela zauzeti njezino mjesto, uvijek bih se pitala da li je i za koliko dugo mi vjeran...A ukoliko sam ga uspjela dobiti jednom, dobit ću ga i drugi put, ukolko to budem htjela...
Zasada neka si On gradi svoj život sa Njom, a ja ću svoj život nastaviti graditi u potpuno različitom smjeru od Njega... I jednog dana kada se spusti sa planeta na kojemu živi, i kada shvati da s njom nema neki život, i da sam ja puno bolja od nje u svakom smislu, mene više neće biti...
I zato cure, nije on jedini, dosta plakanja i traženja objašnjenja, garantiram vam da ih možemo "zamijeniti gorim", a ukoliko nas barem malo sreća posluži, možda ih čak i "zamijenimo boljim..."
